Ne udajem se nikada vise

Ako mi ikada padne na pamet da se razvedem i ponovo udam, svega mi lupit cu se lopatom po glavi. Ne pada mi na pamet da se ikada vise udam i pravim svatove.

Ovo je definitivno prvi i zadnji put!!!!

Ali hajdemo redom….

Kako sam bila spomenula da cemo ici na kratki godisnji odmor i da idemo u domovinu, evo i taj je godisnji iza nas. Isli smo obaviti jos par stvari koje moramo prije tog velikog dana. A joj, al’ je to naporno.

Vjerujem da nije to tako strasno kada zivis tamo gdje pripremas svatove, ali posto smo mi kilometrima daleko pa nam vise – manje sve ovisi o nasim mama i njihovim pomagacima. Ali ako mislite da smo sve prepustili njima. Pa i nismo, uglavnom jesmo, ali ipak red je da i mi nesto odradimo. Pa tako redom, narucili pozivnice. Do naseg dolaska pozivnice su bile spremne, trudili smo se sto vise ljudi sami pozvati da ne ostane previse mama.

Ne znam kako to inace ide, ali mi smo napravili plan da se kod nikoga ne zadrzavamo duze od 15 minuta. Naravno taj plan je vec u startu propao tako da smo do samog polaska natrag svuda kasnili. Neizvedivo je bilo doci i s vrata samo ljudima gurnuti rakiju i pozivnicu u ruke i hajde dalje. Pa sjedi, pa  hoces popiti sto, pa kako vam je tamo,……

Uz sve to jos nismo ni salu vidjeli, pa hajde i to. Da ne zaboravimo, nemam niti vjencanicu, pa nadi prstenje. Previse svega, a malo vremena.

Ali hajde OK, na svu srecu nismo osobe koje vole komplicirati pa smo vise manje sve uspjeli. Prstenje izabrali i narucili, za tri dana bilo gotovo. Vjencanicu izabrala i kupila za malo vise od pola sata.

Jedino jos sto nam je ostalo neodradeno, torta, njegovo odijelo i cipelice plesalice. Ali i to cemo uskoro rijesiti.

I onda samo da sto prije prode tih 90- tak dana da kazemo to sudbonosno DA i tako mi svega vise mi nikada nece pasti na pamet da se udam ili ne daj  boze radim svatove 🙂

..i ne zaboravi, radi ono sto te cini sretnim..