Bila jednom davno jedna mala crna, frckava. Velicanstvena pudla, Pibi, moja jako dobra prijateljica.
Sicusno, malo bice puno ljubavi i paznje, voljela je sjediti u krilu i maziti se, voljela je voznje automobilom, voljela je duge setnje gradom. Voljela je sve i svi su voljeli nju.
Cesto sam znala svratiti do nje i kada bi dosla, dotrcala bi mi u zagrljaj i nesto tiho na uho saptala.
U sali smo znali reci da se uvijek nesto zali, ali ona i ako me nije vidjela samo jedan dan sapnula bi mi da sam joj uzasno falila 🙂
Kako znam, jednostavno znam pa bile smo jako dobre prijateljice.
Obozavala je kada bi dosla da idemo zajedno u setnju, setale bi satima. Obisne bi nas mali grad uzdruz i poprijeko. Jedino sto se bojala pasa koje smo tu i tamo znale sresti. Onda bi mi prisla i trazila da ju nosim.
Jednom je na poklon dobila prekrasnu plavu vesticu, koju nikako nije voljela. Bio je uvjet da mora obuci vesticu ili ne smije sa mnom u setnju. I pristala je, samo da ide u setnju. Izgledala je taj dan kao da ju je poprilicno sram jer mora nositi tu vesticu, ali stisla je zubice i hrabro prosetala gradom. Skoro vec pred kraj setnje na nogostupu je pronasla malu flekicu blata, i pocela se valjati po blatu i zamazala vesticu.
Posto je to bilo blizo moga stana, otisle smo k meni, skinule vesticu i oprale je. Sretna sto ju vise ne mora nositi, nastavila je sretno setati. Ali samo do njene kuce, jer setnja je bila gotova za taj dan.
Naravno tim svojim mudrim potezom nasmijala je sve kod kuce.
Imale smo naviku u sred setnje svratiti do mene da ona pije vode, kada bi se napila ja bi joj uvijek obrisala bradu jer je bila mokra od vode. Nakon par puta sto sam to napravila, ona je naucila da se to mora svaki put napraviti.
Tako me je jednom njena vlasnica nazvala i pitala „Sto Pibi hoce? Stoji ispred mene i nesto mi prica. Pokusala sam sve, ali to nije ono sto ona trazi.“ Na to sam ju ja upitala sto je Pibi radila prije toga, a ona kaze pila vode. A onda je sigurno to, hoce da joj se obise brada da ne kapa voda po podu.
A onda je dosao trenutak kada je Pibi postala mama i meni kao svojoj prijateljici povjerila je jedno od svoje djece na cuvanje da ga volim koliko sam nju voljela.
Pibi vise nazalost nema, proslo je vac par godina kako nas je napustila. Ali ostalo je prekrasno sjecanje na nju i na sve lijepe trenutke provedene zajedno. Draga Pibi hvala ti sto si postojala i uljepsavala nam svakodnevnicu.
..i ne zaboravi, radi ono sto te cini sretnim..