Luna

A onda na svijet je dosla ona, jedna od cetvoro psica. Kada su malo narasli i napokon se poceli kretati ona je bila najmirnija od svih, ako bi isli s mamom van na travu svi bi se igrali osim nje. Zapocela bi se ona igrati, ali brzo bi se povukla u stranu i legla spavati. Vjecna spavalica.

Jedno od njih je trebalo biti moje, ali ja sam trebala izabrati zelim li psa ili zelim ici raditi u Austriju. Naravno izabrala sam najboljeg covjekovog prijatelja, izabrala sam psica, izabrala sam pudlu. Bilo ih je cetvero, tri cure i jedan decko. Decko je vec bio obecan, ja sam trebala izabrati jednu od tri cure jedna crna i dvije krem. Nije mi bilo tesko izabrati, birala sam malu spavalicu jer sam se bojala ako ostane takva spavalica mozda ju netko nece voljeti jer samo spava.

Dva mjeseca je bila stara kada sam ju odvojila od mame, brata i sestara. Nije izgledala bas kao da joj fale jer ionako je stalno spavala. To spavanje je potrajalo jos mjesec dana, ta mala spavalica je u sekundi postala malo razigrano hiperaktivno stene. Samo je jurila po stanu i istrazivala, a bila je i malo smotana tako sto je svako malo zapela ili za stok od vrata ili za nogu od stolca. Kada je malo narasla uvijek kada je prolazila ispod stolca zapela bi glavom za vodoravnu precku. Jedino sto ju je bio strah visine. Kada bi se nasla na kaucu dugo joj je trebalo da skupi hrabrosti da skoci na pod, uvijek je zvala u pomoc.

Prvih godinu dana imali smo strasnih problema s istrazivanjem okoline u kojoj zivi, sve ju je zanimalo, sve je morala prozvakati. Tako da su nam u stanu nastradale sve papuce kojih se uspjela docepati ili bi sazvakala plastiku na pertlama i naravno izvukla pertle iz patika da ih vise nismo mogli uvuci u patike.

Jedno vece kada smo mama i ja se vratile s posla imale smo sta i vidjeti. Cura je izgleda imala party. Negdje je nasla novine i potrgala ih u milion sitnih komada. Nikada nije bila kaznjena za nista jer to je bio dio njenog odrastanja, kada je to prerasla bila je najbolji pas na svijetu. Dobra , mirna i poslusna ista kao i njena mama.

Isto kao i njena mama obozavala je ici u setnju. Jedno vece sam otisla dovesti mamu s posla i kada smo se vratile ona je vec bila poluspremna za vecernji izlazak. Nekako je uspjela dohvatiti svoj ham i navukla ga na sebe, dakako ne onako kako treba, ali bar je pokusala.

Voli ona jos uvijek ici u setnje, ali sada je vec starica od 12 psecih godina pa su joj setnje ponekad „jel bas moram?“

Kao mladi psic bila je velika glumica, cesto je znala odglumiti da nesto nije u redu samo da ju ne ostavim samu. Tako sam ju ja jedno ljetno popodne okupala i osusila i poslije toga spremala sam se izaci nekuda van. Odjednom se ona pocela tresti. Uzela sam ju u narucje, zamotala u njenu dekicu i legla s njom. Tako smo neko vrijeme lezale i ona se smirila. OK, pomislila sam sad si u redu sad ja idem. Na to se ona opet pocela tresti, onda sam odustala od bilo kakvog odlaska jer ionako nije bilo nista bitno u pitanju. Bolje da osatne s njom jer vidim da moja mala manipulatorica ne zeli ostati sama kod kuce.

Godine su prolazile i malo prije njenog petog rodendana postala je mama. Sve je bilo spremno za taj dogadaj. Stan nam se pretvorio u radaonu, jer nismo znali koje ce mjesto ona odabrati da se okoti. Svuda smo pometali plahte tako da se moze okotiti gdje god bude htjela. Naravno od svih mjesta izabrala je moj krevet. To jutro moja maza je postala mama. U pocetku nije bila nikako spremna, ali kasnije je bila odlicna i brizna majka.

..i ne zaboravi, radi ono sto te cini sretnim..