I tako dosao taj dan i hvala Bogu prosao iz moje perspektive savrseno. Pri tome mislim bez stres i bez treme.
Naravno da je iz moje perspektive prosao bez stresa jer oko same organizacije bile su anganzirane nase mame na cemu im veliko hvala. Bile su fenomenale i odradile su super posao. Naravno da bi to mi sami vise manje sve odradili da smo bili tamo, ali posto smo bili daleko sve je palo na njihova leda. I jos jednom veliko hvala nasim dragim mamama.
Ono oko cega smo se sami pobrinuli bio je nas outfit. Dragi moj uz moju strucnu pomoc izabrao savrseno odijelo za veliki dan, tu smo jos dodali par detalja da izgleda jos bolje nego savrseno kao sto su manzete za kosulju i dzepni sat. Dok moj outfit je bio vise manje neocekivan 🙂
Osim sto sam imala normalnu bijelu vjencanicu, za ocekivati je bilo da cu obuti neke lijepe bijele cipelice s petom. No moje misljenje o cipelama se petom se uveliko promijenilo u zadnjih nekoliko godina. Bez obzira sto modni strucnjaci mislili o cipelama s petom i bez obzira sto noga u cipeli s petom izgleda lijepo i izduzeno i bla, bla, bla….. Moje misljenje je probaj spojiti nespojivo i bitno je da bude udobno.
Cak i moja mama je govorila kupi si nekakve cipelice bar za slikanje, ali ne. Kao sto vec rekoh spoji nespojivo i ja sam si kupila super udobne patike od satena. O njima sam se super osjecala cijeli dan, a i super se provela jer sam cijelo vrijeme mogla skakutati kako god sam htjela.
Cijela zamisao nam je biti malo drugaciji, promijenili smo samo par stvari koje nije da nisu bas nikad videne. Tako nam je zelena boja prevladavala, zelena zato jer ipak smo se upoznali u Irskoj. Kada smo razgovarali o tome kakav bi buket voljela imati, izabrala sam od satena. Tada nisam sebicno mislila samo na sebe, nego mislila sam i na curu koja ce ga uhvatiti i da ga sto duze ima za uspomenu da joj ne uvene.
I tako dode na red i bacanje buketa i podvezice, htjela sam nesto drugacije. Nisam sam htjela baciti buket, pa koja cura ga uhvati. Ali bas puno ideja mi nije padalo na pamet. Dan prije naseg vjencanja jedan mali tim ljudi dosao je na ideju da ucinimo nesto, naravno ako nas dvoje pristanemo jer ipak je to nas dan.
Naravno da smo pristali.
Na plesnom podiju nalaze se sve neudane cure i ja, ocekuje se da cu baciti buket. Sve su spremne da hvataju, osim jedne. Jedan od glazbenika odbrojava, ja trebam baciti buket ali ga odlucim jos malo zadrzati. On broji ponovo, kada je zavrsio ja sam se okrenula i predala ga u ruke curi koja nije ni slutila sto ju to vece ocekuje.
Dok me je ona s cudenjem gledala zasto sam to ucinila, iza nje je kleknuo mladi Josipov brat, od tada uz nasu veliku pomoc Ivan i Atina su danas zaruceni.
Od sada slavimo i njihovu ljubav na dan kada smo mi okrunili nasu ljubav ❤
..i ne zaboravi, radi ono sto te cini sretnim..
I'm smiling 